Utjecaj shizofrenije na pojedinca
Utjecaj shizofrenije na pojedinca
Shizofrenija donosi promjene u svakom segmentu pojedinčevog života. Ova bolest značajno umanjuje njegovu sposobnost funkcioniranja u obiteljskom i društvenom životu, svakodnevnim aktivnostima te umanjuje njegovu radnu sposobnost. Međutim, težina i razmjer simptoma te način na koji se ova bolest očituje razlikuje se od čovjeka do čovjeka.
Kad se simptomi povuku, okolina i dalje promatra osobu kroz njezinu bolest, što dodatno opterećuje njezinu ionako smanjenu sposobnost društvenog funkcioniranja.
Oboljela osoba često ne vidi razlog za redovito uzimanje lijekova, koji mogu imati i neugodne nuspojave.
Pored toga, oboljeli od shizofrenije mogu imati i druge poteškoće u mentalnom zdravlju, poput depresije i tjeskobe, ili su ovisni o cigaretama i drugim tvarima.
Kod oboljelih od shizofrenije često je ugroženo i tjelesno zdravlje.
Shizofrenija je mentalni poremećaj kod kojeg postoji najveća šansa da oboljeli bude diskriminiran ili negativno obilježen od strane društva. Predrasude o shizofreniji mogu dovesti do pacijentovog odgađanja ili odbijanja liječenja. Ova stigma ne pogađa samo oboljeloga, nego i njegovu obitelj. Zbog stigme pacijent teže održava društvene odnose i teže zadržava poslove, a čak i kad nema značajnih simptoma, ove osobe ostaju pod vječnim povećalom.
Utjecaj shizofrenije na obitelj
– Kada član obitelji oboli od shizofrenije, to ima značajan utjecaj na cijelu obitelj. Oboljeli treba stalnu pomoć, katkad i u obavljanju svakodnevnih zadataka, često postaje neučinkovit na poslu i ne može doprinositi obitelji. S jedne strane često je osjetljiv u obiteljskim odnosima, a s druge strane često se povlači od svakodnevnog obiteljskog života. Članovi obitelji moraju pronalaziti nove načine komunikacije. Neaktivnost osoba oboljelih od shizofrenije često se doživljava kao lijenost, što može predstavljati dodatni teret u komunikaciji.
– Članovi obitelji mogu imati osjećaj krivnje zbog različitih razloga, npr., misle da nisu dovoljno dobar roditelj / partner ili da nisu sposobni nositi se sa simptomima.
– Stalna briga o redovitom uzimanju lijekova i odlascima na grupnu terapiju često postaje svakodnevna rutina za osobu koja se brine o pacijentu.
– Ova osoba – član obitelji ili njegovatelj – ponekad mora preuzeti sve odgovornosti nad pacijentom i donositi sve odluke umjesto njega/nje.
– U slučaju ponovne pojave simptoma, njegovatelj ponekad mora nagovarati pacijenta da ode k psihijatru ili u bolnicu, a katkad mora poduzeti i neke dodatne, teže mjere, poput kontaktiranja hitnih službi, liječnika opće prakse ili policije bez odobrenja oboljele osobe.