Osobe koje žive s oboljelim od PTSP-a kažu da im najteže pada sljedeće:
– osjećaj emocionalne praznine
– osjećaj življenja sa strancem
– nedostatak emocionalnih reakcija
– nedostatak uključenosti u obiteljske aktivnosti
Posljedica pojedinčeve emocionalne odsutnosti je ozbiljan funkcionalni gubitak za obitelj.
Članovi obitelji ponekad osjećaju potrebu da tu “emocionalnu prazninu” ispune vlastitim osjećajem krivnje, ili pak postaju pretjerano funkcionalni, dok oboljeli član ima pasivnu ulogu. Osjećaj krivnje, međutim, progoni i oboljelog člana. Osobe oboljele od PTSP-a često doživljavaju stvarnost kao neiscrpan izvor zahtjeva i očekivanja koja ne mogu ispuniti i zbog toga se osjećaju kao da ne pridonose dovoljno obiteljskom životu. Misle da predstavljaju teret drugim ljudima i osjećaju da svojim ponašanjem nanose bol članovima svoje obitelji. Istodobno, osjećaj krivnje ne dopušta im da napuste obitelj, jer misle da će tako zadati još više boli svojim voljenima.
Nažalost, simptomi PTSP-a mogu dovesti do gubitka posla, zloupotrebe opojnih tvari i drugih problema koji utječu na cijelu obitelj.
Ostali problemi vezani uz PTSP koji uvelike utječu na obitelj su izljevi bijesa i destruktivna ponašanja oboljeloga, koja se mogu pretvoriti i u fizičko nasilje.
Ljudi koji pate od PTSP-a imaju poteškoća u reguliranju emocija i poriva i često im manjka sna. Zbog svega navedenog, pretjerano reagiraju na svakodnevne stresore, izrazito su razdražljivi i lako mijenjanju raspoloženja.
Osoba o kojoj se brinete možda se trudi potisnuti emocije ljutnje, ali one obično izbiju kad se to najmanje očekuje. Upravo zbog ovakve nepredvidljivosti, članovi obitelji osjećaju se uplašeno i povrijeđeno, a atmosfera u obitelji postaje sve napetija. Članovi obitelji tada se osjećaju kao da „hodaju po jajima“. Takva atmosfera može dovesti do depresije, somatskih tegoba i destruktivnog ponašanja u obitelji.