Stigma je obilježje, ponašanje ili reputacija koja društveno obezvređuje osobu. Stigma dovodi do toga da društvo obilježava pojedinca kao nepoželjnog i na neki način ga odbacuje.
Međutim, stigmu povezanu s mentalnim poremećajem ne doživljava samo osobe koje imaju taj poremećaj. Naime, i njihove obitelji se suočavaju sa stigmom.
Njegovatelji osoba koji pate od mentalnih poremećaja često su izloženi stigmi.
Štoviše, njegovatelji često misle da zaslužuju da budu stigmatizirani, zbog brojnih razloga. Načini na koje njegovatelji reagiraju na stigmatiziranje, bilo ono stvarno ili percipirano, utječu na kvalitetu njihovih života, ali i na kvalitetu skrbi koju pružaju srodniku s poremećajem.
Što je stigma po povezanosti?
Stigma po povezanosti je situacija kada je osoba stigmatizirana zbog svoje povezanosti ili sličnosti s nekom drugom osobom koja je stigmatizirana. Stigma po povezanosti može biti vanjska, kada, na primjer, okolina stigmatizira obitelj mentalno bolesne osobe. Međutim, stigma može biti i unutarnja, kada obitelj mentalno bolesne osobe ima pogrešnu percepciju te bolesti i očekuje da bude stigmatizirana.
Stigma može proizlaziti i iz straha da je poremećaj nasljedan
Obitelji ljudi s mentalnim poremećajima često se osjećaju stigmatiziranima zbog svoje percepcije da je mentalni poremećaj nešto nasljedno. Ovo se događa zbog nedostatka znanja o mentalnim poremećajima, i među njegovateljima i u društvu općenito. Premda neki poremećaji mogu biti nasljedni, to ne znači da će se i manifestirati kod srodnika osobe s poremećajem. Posljedica ovakvog razmišljanja je nesigurnost i zabrinutost za vlastito mentalno zdravlje, a to dalje stvara strah i nesigurnost koja koči pojedinca.
Odgađanje liječenja
Ono što najviše zabrinjava kod stigme je to što njegovatelji često izbjegavaju potražiti liječenje jer se boje da će biti obilježeni kao obitelj s mentalnim poremećajem.
Psihološki stres
Stigma može stvoriti snažan psihološki stres, i u njegovatelja i u osoba o kojima se brinu. Ovaj stres nastaje jer je pojedinac zabrinut zbog svojeg položaja u društvenoj okolini, a može utjecati na mentalno zdravlje njegovatelja.
Isključivanje iz društva i izolacija
Isključivanje iz društva može potaknuti ili njegovatelj sam ili društvo.
Strah od stigmatizacije često dovodi do toga da obitelji u kojoj postoji mentalni poremećaj ili bolest same sebe izoliraju iz društvenih krugova. Dok se neki ljudi potpuno povlače iz društva i nikad ne izlaze, drugi isključuju osobu s mentalnim poremećajem iz društvenih i obiteljskih okupljanja kao što su vjenčanja i zabave te izbjegavaju govoriti o tome u javnosti. Ovakva izolacija lišava osobu prilika da dobije podršku od obitelji i prijatelja.