Korisne strategije:
Korisne strategije:
Usvajanje pristupa usmjerenog na osobu:
Pristup usmjeren na osobu znači da se pri izradi plana za brigu o pojedincu uzimaju u obzir njegove specifične potrebe i želje. Cilj ovog pristupa je osnažiti osobu s intelektualnom onesposobljenošću i pomoći joj da bude uključena u odluke koje utječu na njezin život. Neka istraživanja pokazuju da ovakvi pristupi poboljšavaju odnose i društvene interakcije, povećavaju neovisnost i poboljšavaju ukupnu kvalitetu života osoba s intelektualnom onesposobljenošću. Njegovatelji mogu potaknuti ove osobe da sa svojim liječnikom razviju plan temeljen na takvom pristupu, to jest plan koji će biti krojen prema njihovim željama i mogućnostima. Taj plan bi trebao odražavati što je ovim osobama važno, postaviti realistične ciljeve te odrediti oblike mjerenja napretka. Također, plan bi trebao uključivati i mišljenje njegovatelja i drugih članova obitelji.
Rutine:
Ako je to izvedivo, korisno je uspostaviti dosljedne rutine. To može umanjiti tjeskobu, pomoći u uklanjanju problematičnog ponašanja i povećati neovisnost osoba s intelektualnom onesposobljenošću. Raspored dnevnih aktivnosti i događaja doista može biti od velike pomoći, a može biti temeljen i na slikama, u slučaju da osoba ima problema s čitanjem i razumijevanjem brojeva ili vremena. Na primjer, možete se služiti i tajmerima za kuhanje, tako da osoba zna kada je vrijeme za prelazak na novu aktivnost. Pohvala za izvršen zadatak ili dovršenu aktivnost pružit će lijep poticaj i pomoći će osobi da se pridržava rasporeda. Nadalje, različit izbor aktivnosti pomoći će u izbjegavanju monotonije i povećat će pojedinčev osjećaj kontrole nad vlastitim danom.
Uklanjanje problematičnih ponašanja:
Da bi se problematična ponašanja mogla rješavati, najprije je potrebno otkriti što je poticaj takvim ponašanjima. Uvođenje nekih promjena u pojedinčevo okruženje može biti vrlo korisno. Na primjer, za osobe s intelektualnom onesposobljenošću koje imaju poteškoća sa senzornim procesiranjem to može uključivati smanjivanje razine buke u kući ili prigušivanje svjetla. Strategije sprečavanja problematičnog ponašanja podrazumijevaju i utvrđivanje aktivnosti koje će odvratiti pojedincu pažnju kada se uznemiri. Njegovatelji osoba s intelektualnom onesposobljenošću mogu istražiti razne metode opuštanje, kao što su meditacija i duboko disanje, a to mogu vježbati svakog dana s osobom o kojoj brinu. Važno je kod svake intervencije potražiti savjet zdravstvenog stručnjaka, na primjer psihologa. Lijekovi su u ovim slučajevima posljednja opcija, a primjenjuju se kada postoji značajan rizik da osoba ozlijedi sebe ili druge. Lijekovi se trebaju uzimati u kombinaciji sa strategijama bihevioralne terapije, uvijek uz nadzor liječnika.
https://unsplash.com