Konačna dijagnoza ovisnosti može se postaviti samo ako su zadovoljena tri ili više
kriterija, koja su se manifestirala u nekom trenutku u posljednjih 12 mjeseci:
- Snažna želja ili poriv da se konzumira određena tvar;
- Poteškoće u kontroliranju vlastite konzumacije te tvari;
- Fiziološko ustezanje kada konzumacija tvari prestane ili je smanjena, što se manifestira sindromom ustezanja ili pak konzumacijom iste ili slične tvari da se ovi simptomi ublaže ili spriječe.
- Razvoj tolerancije, tako da su potrebne sve veće doze psihoaktivnih tvari za postizanje učinka koji se prije postizao nižim dozama;
- Postupno napuštanje drugih zadovoljstava i interesa u korist konzumiranja psihoaktivnih tvari; ili povećana količina vremena potrebna za nabavljanje ili konzumiranje tih tvari kao i za oporavak od njihovih učinaka;
- Upornost u konzumiranju ovih tvari, unatoč jasnim dokazima štetnih posljedica kao što su: oštećenje jetre uzrokovano prekomjernim pijenjem alkohola, depresivna raspoloženja nakon razdoblja upotrebe psihoaktivnih tvari, poteškoće u kognitivnom funkcioniranju povezane s konzumacijom tih tvari. U ovom slučaju treba uložiti velik napor da se utvrdi je li korisnik uopće bio svjestan prirode i razmjera štete.