Shizofrenija je jedan od psihotičnih poremećaja*, odnosno mentalnih poremećaja karakteriziranih poteškoćama u razlikovanju stvarnog od nestvarnog. Osoba može imati osjećaje ili misli koje iskrivljuju pogled na ono što se događa oko njeili u njoj samoj. To može uzrokovati poteškoće u upravljanju emocijama, odnosima s drugim ljudima i normalnom funkcioniranju.
*Postoji više psihotičnih poremećaja sa specifičnom kombinacijom simptoma. Paranoidnu psihozu uglavnom karakterizira osjećaj proganjanja, dok shizoafektivnu psihozu prate izraženije promjene raspoloženja. Akutna psihotična stanja mogu biti obilježena različitim kombinacijama simptoma koji traju relativno kratko, obično jedan mjesec.
Faktori koji igraju ulogu u pojavi shizofrenije
– geni
– traumatično iskustvo, osobito u najranijem razdoblju života
-oštećenje mozga koje se može dogoditi bilo kada tijekom života
Vjerojatno je uzrokovana interakcijom različitih bioloških, psiholoških i društvenih faktora. To rezultira oslabljenom funkcijom neurotransmitera ** .
* * Neurotransmiteri su kemijske tvari koje prenose impulse u mozgu. Jedan od njih, dopamin, igra važnu ulogu kod pacijenata sa shizofrenijom.
– Shizofrenija se može razvoj simptoma.
– Najčešće se pojavljuje između 15. i 25. godine. Razvija se u oko 1% ukupne svjetske populacije.
– Rizični faktori uključuju niži socioekonomski status, nižu razinu obrazovanja, obiteljsku povijest shizofrenije, stresne situacije poput gubitka voljene osobe,nasilja u obitelji ili okolini.
www.pixaday.com
– Konzumacija psihoaktivnih tvari također može potaknuti nastanak psihotičnih epizoda.
– Liječenje koje obuhvaća i biološke ipsihosocijalne metode je najbolji izbor.
* Ponašanje oboljelog često postaje bizarno; osoba se počinje izolirati, ne ispunjava svoje svakodnevne i radne odgovornosti, katkad počinje govoriti na čudan način ili sadržaj izgovorenih riječi može biti čudan. Okolina često prepozna da se s osobom događa nešto neobično.
Biološke metode uglavnom uključuju liječenje antipsihoticima, koji se obično uzimaju duže vrijeme. Obično su to tablete, ali katkad se primjenjuju i injekcije koje se daju bolesniku jednom u dva tjedna, jednom mjesečno ili jednom u nekoliko mjeseci. Antipsihotici katkad imaju nuspojave, poput nevoljnih pokreta, uspavanosti i dobivanja na težini, zbog čega ih neki pacijenti ne žele uzimati. Još jedna mogućnost liječenja je elektrokonvulzivna terapija, koja se danas rijetko primjenjuje, a služi za iznimno teške slučajeve u kojima uobičajeno liječenje nema učinka.
Rezultati su bolji kada se lijekovi kombiniraju sa psihosocijalnim oblicima liječenja, koji uključuju vježbanje socijalnih vještina, obiteljsku terapiju, individualnu i grupnu psihoterapiju, strukovnu rehabilitaciju i grupe za samopomoć.